Naturgeist

22/10/2026

Šokantan podatak: Svaki stanovnik Europe dnevno proizvede pola kilograma ambalažnog smeća! Nova EU uredba PPWR donosi promjene za naše izvoznike i prehrambenu industriju u BiH. Moj osvrt i primjere s terena pročitajte u članku.

Šta je PPWR i zašto se to tiče Bosne i Hercegovine? Dana 12. augusta 2026.

18/09/2026

Diskriminacija uvoznih proizvoda za balkansko tržište ili fenomen „dvostruke kvalitete“
Koliko p**a ste čuli: Nutela nije ista u Njemačkoj i kod nas
Persil ne miriši isto kad ga kupimo negdje gore i kod nas
Čokolade se razlikuju, omekšivači mirišu jače…..
I ne, nije da mi to umišljamo, to je dokazana znanstvena činjenica.

Diskriminatorna odluka institucija Evropske Unije je bila da omogućavaju proizvodnju proizvoda koji su namjenjeni za Istočnu Evropu i Balkan, a koji se ne prave isto (sa istim procentima sastojaka) kao proizvodi koji idu u zapadnoevropske zemlje. A obrazloženje je da smo mi navikli na proizvode s manjim procetnom, u prijevodu nama je sasvim dovoljna Nutela sa 11% lješnika umjeto sa 13% kakva se prodaje Njemcima.

Da li nam velike korporacije i evropske institucije koje su godinama dopuštale da ovakva praksa bude sasvim legalne vrijeđaju inteligenciju? Odgovor je očigledan.
Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan se bavila ovom temom dugo godina i pokrenula je zakonske izmjene na nivou EU kojima se zabranjuje ovakva diskriminacija.
Uprkos tome, kompanije i dalje nalaze rupe u zakonima i služe se ovakvom diskriminatornom politikom na način da razlike pravdaju:
👉 Navikama lokalnog tržišta
👉 Manjkom sirovina u određenim regijama
👉 Neznatnim promjenama u imenu ili dizajnu ambalaže (čime proizvod zakonski postaje „nešto drugo“).
Podsjećam vas, Hrvatska je punopravna članica Evropske Unije, ali i dalje je geografski na Balkanu 😉
Postavlja se pitanje:
1️⃣ Zašto bismo svjesno pristajali na proizvode iz EU koji su dokazano manje kvalitetni od onih za njihovo matično tržište?
2️⃣ Zašto i dalje vjerujemo da je manje kvalitetan uvozni proizvod bolji od onoga što nam nudi naša, domaća industrija?
3️⃣ Zašto ne bismo prekinuli ovaj krug i dali prednost domaćim proizvodima?
Naši proizvodi nemaju dvostruke standarde i uvijek nam trebaju biti prva opcija, samo 387.

09/09/2026

Jeste li znali da se u Bosni i Hercegovini godišnje upotrijebi čak 1,2 milijarde plastičnih vrećica?
Istraživanje je provelo Radio Slobodna Evropa i utvrdili su da svaki stanovnik BiH u prosjeku iskoristi oko 340 kesa godišnje, što je daleko iznad evropskog prosjeka. Znači svaki stanovnik iskoristi po jednu kesu skoro svaki dan. Čak i u manjim gradovima, poput Jajca, u samo nekoliko najvećih tržnih centara svakog dana se proda oko 3.000 kesa. Više od 2.500 njih svaki dan završi na deponijama ili u našim rijekama Plivi i Vrbasu.
Često mislimo da održivo življenje zahtijeva skupe korake ili radikalne promjene u svakodnevnici. U stvarnosti, održivost i ekologija se kriju u malim, nesvjesnim navikama koje primjenjujemo prilikom kupovine, kuhanja i čuvanja hrane.
Kroz svoje analize uvijek nastojim povezati ekološku svijest s finansijskom pismenošću i kupovinom domaćih proizvoda. Kada čuvamo resurse planete, u 90% slučajeva čuvamo i vlastiti novčanik.
Evo nekoliko jednostavnih i praktičnih pravila koje svako može primjenjivati
👜 Uvijek nosite u prodavnice cekere. Osim što drastično smanjujemo nakupljanje nepotrebne plastike u domu, izbjegavamo i plaćanje kesa
📝 Pametno planiranje obroka: Kupujte samo onoliko koliko vam je potrebno i koliko ćete potrošiti u narednim danima. Ovo se naročito odnosi na hljeb, voće i povrće.
🚫 Nemojte kupovati nešto samo zato što je u tom trenutku na sniženju, iako taj proizvod uopšte ne koristite u redovnoj prehrani. To nije ušteda, već nepotreban trošak.
📦 Veća (rinfuzna) pakovanja: Ako neki proizvod koristite redovno, uvijek birajte veća pakovanja. Tehnološki i ekonomski gledano, tako plaćate manju cijenu po kilogramu, a kući, kasnije i na deponiju, unosite znatno manje ambalažnog otpada.
🍎 Izbjegavanje dodatne ambalaže: Kad god je to moguće, izbjegavajte kupovinu voća i povrća koje je industrijski unaprijed umotano u plastične folije, posude ili podloške od stiropora.
Nije sramota kupiti dvije banane i na njih zalijepiti kod bez plastične kese! 🍌 😊
Matematika na kraju dana ili godine:
Jedna kesa manje možda izgleda sitno. Ali ako jedna prodavnica proda 100 kg banana i ako 90 ljudi ne uzme kesu, to je 90 kesa dnevno manje – samo iz jedne prodavnice.
Prosječna plastična vrećica se koristi svega 12 minuta, a treba joj oko 300 godina da se razgradi.
Jajce na dnevnom nivou za kese da oko 300 KM što na godišnjem nivou iznosi između 90 i 100 hiljada KM. Taj se novac u bukvalnom smislu baci. Zamislite koja je računica u pitanju za Sarajevo ili Banja Luku.
Ako svaki put ponesete ceker sa sobom, to je oko 250–300 kesa godišnje manje u prirodi. Kako se kese danas naplaćuju, čak i one male u apotekama, to je direktna ušteda od 25 do 30 KM godišnje. Možda zvuči malo, ali to je iznos dvomjesečnog računa za komunalne usluge u našem domaćinstvu!
Jedna kesa manje na kasi možda izgleda sitno, ali sistem čine pojedinci.
Čuvajmo okolinu, jer tako čuvamo i svoj budžet. 🌍/💰

03/09/2026

Snaga domaće mesne industrije i tradicija uživanja u mesu 🥩
Bosanci i Hercegovci su poznati po konzumiranju velikih količina mesa i uživanju u mesnim specijalitetima. Upravo je to jedan od glavnih razloga što u Bosni i Hercegovini imamo razvijenu mesnu industriju i veliki broj visokokvalitetnih proizvoda domaćih firmi.
Na našem tržištu imamo paletu izuzetnih proizvođača koji zapošljavaju hiljade naših ljudi i drže vrhunski kvalitet:
🌾 Madi (Tešanj)
🌾 Ovako / Akova (Sarajevo)
🌾 Bajra (Travnik)
🌾 IM Semić (Visoko)
🌾 Vimes (Visoko)
🌾 Stanić (Kreševo)
🌾 Menprom (Tuzla)
🌾 Pavić (Livno)
🌾 Tulumović (Laktaši)…itd.

Da li ste znali da u ovoj skupini proizvoda imamo i proizvod sa zaštićenim geografskim porijeklom, a to je visočka pečenica. Visoko kao grad sa dugogodišnjom tradicijom proizvodnje suhomesnatih proizvoda i velikim brojem proizvođača je uspješno proveo ovu priču i sad zasluženo imamo zaštićeni proizvod pečenicu.

Ako do sada niste obraćali pažnju i niste davali prioritet domaćim mesnim prerađevinama, molim vas da idući put razmislite i izaberite neki od palete proizvoda, garantujem vam da se nećete pokajati. Vaš novac će ostati u našoj državi, a jest ćete vrhunske proizvode. Izbor je velik, raznovrstan i kvalitetan.
I nije greška na slikama, Argeta nam se pravi u Hadžoćima a Poli salama u Brezi i Srbcu, te iako su to strani brendovi i strane kompanije njihovi pogoni su u našoj državi, naši ljudi rade u proizvodnji i primaju platu, te i ovakav vid proizvodnje, iako nije potpuno bosanskohercegovački, smatram domaćim.
Koji domaći mesni proizvod je obavezan u vašem frižideru?





#387

26/08/2026

Potrošačka korpa: Moje kućanstvo vs. Zvanična statistika 📉
U prošloj objavi smo demistifikovali strukturu Sindikalne potrošačke korpe u BiH i vidjeli šta sve zvanična računica od 3.300-3.400 KM svjesno ignoriše (kredite, renoviranja, registraciju auta itd.), a ne oslikava stvarne potrebe i korake prosječnog kupca koje se dešavaju u praksi.
Uzela sam zvanični statistički model i analizirala ga stavku po stavku, prateći potrošnju svog domaćinstva. Kao inžinjerka prehrambene tehnologije najviše me zanima potrošnja na hranu, a obzirom da po potrošačkoj korpi na hranu trošimo 45% sredstava, to je ujedno i najveća stavka. Sama ova činjenica nas svrstava u manje razvijene zemlje, jer jednostavno ne bismo smjeli trošiti najviše novca na puko preživljavanje.
Obzirom da ja uglavnom kupujem zajedno hranu i higijenske potrepštine (vjerujem da tako radi i većina ljudi) ovaj trošak pokriva te dvije stavke i uračunat je u ukupni budžet od 1100 KM. Potrošačka korpa predviđa 1500 za hranu i oko 280 KM za higijenu i zdravlje.
Kako u stvarnosti izgleda ta matematika kroz mjesec?
🛒 Glavna sedmična nabavka (subotom): Račun na kasi, u zavisnosti od trenutnih potreba, varira između 100 i 200 KM (600 ukupno)
🥦 Dopunske nabavke u toku sedmice: Za svježe namirnice koje kupujemo u hodu (hljeb, jogurt, svježe meso, voće i povrće) izdvajamo dodatnih 250 KM na mjesečnom nivou.
🥩 Ciljane mjesečne nabavke: Namjenska kupovina u mesnici (oko 100 KM) i dopuna kućne hemije u DM-u (oko 50 KM).
👧 Porodični troškovi: Mjesečni džeparac za kćerku od oko 100 KM.
Tehnološki i metodološki paradoks:
Razlika od nekoliko stotina maraka u odnosu na zvaničnu statistiku ne nastaje odricanjem od nekih namirnica. Ona nastaje isključivo kroz pametne navike: nultu toleranciju na bacanje hrane i svjesno biranje domaćih brendova koji su cijenom povoljniji ili jednaki uvoznim gigantima. Hranili smo se normalno, a kupovali pametno.
Ovo naravno ne znači da smo mi potrošili samo ovo što je prikazano. Cilj ovog „eksperimenta“ je bio pokazati da potrošačka korpa u stvarnosnti ne iznosi toliko i da ostane nešto prostora za ono što korpa uopšte ne predviđa kao što su izlasci, kafe, cigarete i alkohol, ručak u restoranu, neka renoviranja ili kupovina namještaja, putovnja, troškovi transporta, što je u korpi predviđeno jako malo, a često se prekorači itd.
Racionalizacija bazičnih potreba kroz domaću kupovinu i održive navike nije odricanje — to je čista finansijska pismenost koja nam osigurava prostor za stvarne životne prioritete koje svako sebi postavlja.

20/08/2026

Društvene mreže su nam pune prodaje stvari iz inostrastva. Prodaje se odjeća iz Njemačke i to je donekle razumljivo.
Ono što ne razumijem je opsesija „njemačkom hemijom“ i činjenica da se čak prodaju i deterdženti i omekšivači koji se uvoze iz Njemačke. Ljudi se učlane u namjenske grupe, naručuju, čekaju, plaća skuplje sam proizvod, plaćaju dostavu i na kraju dobiju „isti proizvod“ skoro duplo skuplji. Zu sve to, još su se potrudili i potrošili vijeme oko naručivanja i preuzimanja.
U BiH imamo sve te proizvode u ponudi, sa minimalno izmjenjenom hemijom prilagođenom našem tržištu. To je poseban vid diskriminacije o kojem ne bih sad pisala, ali pisat ću drugom prilikom.
Pored toga imamo fantastične omekšivače domaćeg brenda Violeta koji nikako ne zaostaju za ovim proizvodima. Naša Dita ima i deterdžente i omekšivače koji su možda u nižoj cjenovnoj kategoriji, ali sigurno kvalitetni i vrijedni kupovine. Ja lično redovno koristim Arix i omekšivače Dita ili Violeta i zadovoljna sam rezultatima.
Da li više vjerujemo uvoznim brendovima i je li naš problem malo i psihološke prirode i da nam je njemačko odmah sinonim za kvalitet i dobar proizvod? Kao da vrhunski proizvod ne može biti napravljen kod nas. Itekako može!!! Samo 387



#387

18/08/2026

Demistifikacija potrošačke korpe
Prema zvaničnim statistikama Sindikalna potrošačka korpa u BiH iznosi između 3.300 KM i 3.400 KM."
Gledajući te brojke i prosječne plaće, matematički bismo trebali biti u stalnom bankrotu. Pa ipak, svjedoci smo da su kafići puni, kupuju se automobili, trgovine rade, ljetuje se, ide se na odmore i izlete i odlično je da je tako. Postavlja se pitanje kako je to moguće?
Odgovor se krije u strukturi same korpe, jer dosta nas ustvari ne zna šta ulazi u potrošačku korpu. Cilj nikako nije reći da je život jeftin, već shvatiti da prosječno domaćinstvo u stvarnosti ne troši ovoliko novca na stavke iz službene računice koliko korpa predviđa i da ih sami preusjeravamo kako bismo sebi mogli priuštiti neka zadovoljstva koja sama korpa ne „predviđa“. Ono što zabrinjava je činjenica da na hranu trošimo 45% potrošačke korpe, a da je taj procenat u razvijenim zemljama oko 20%, odnosno da većinu „korpe“ pojedemo.

Potrošačka korpa predstavlja teoretski mjesečni trošak četveročlane porodice za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Prema zvaničnoj metodologiji, ona je podijeljena na stavke poput prehrane, stanovanja, higijene, odjeće, obrazovanja i prijevoza. Troškovi za hranu se računaju prema preporukama FAO i na listi se nalazi 82 prehrambena artikla.
Međutim, prava demistifikacija ove cifre nastaje kada pogledamo šta u nju UOPŠTE NE ULAZI:
❌ Otplata kredita i kirija
❌ Troškovi odmora u inostranstvu
❌ Kupovina novog automobila
❌ Privatno liječenje i lijekovi
❌ Cigarete i alkohol
Ovdje nastaje paradoks: s jedne strane, zvanična korpa nam nameće nerealno visoke fiksne troškove za neke stavke (poput stotina maraka za odjeću i kulturu svakog mjeseca), dok s druge strane potpuno briše realne životne troškove poput stambenih kredita.
Uzela sam ovaj zvanični statistički model i testirala ga na primjeru vlastitog domaćinstva za jedan mjesec. Rezultati su pokazali da u praksi stvari izgledaju drugačije i da se na neke stavke koje korpa predviđa uopšte ne potroši toliko novca, te se preusmjerava na troškove koje korpa uopšte ne vidi.

17/08/2026

Za samo 6 mjeseci ove godine uvezli smo vode u vrijednosti od 20,6 miliona KM. Naša bolna tačka koja traje godinama se evo i dalje nastavlja. Znamo da uvozni lobiji rade posao, znamo da imaju više novca za marketing i znamo da plaćaju najbolje pozicije na policama. Kad sve to znamo, nemojmo ih podržati kupovinom i probajmo napraviti zaokret.
Ovdje ulogu trebaju odigrati tri ključna aktera, a to su:
1. Trgovački lanci – moraju poraditi na boljem i učinkovitijem isticanju domaće vode
2. HoReCa sektor - kao jedan od najvažnijih kanala. Kada gost kafića ili restorana naručuje vodu i ne naglasi koji brend želi, nepisano pravilo struke mora biti da su se obavezno odnese domaća voda
3. Kupci odnosno mi koji ćemo prepoznavati, zahtjevati i kupovati 387.
Uostalom u cijeloj BiH je i voda iz česme ispravna za piće što čini paradoks još većim. Vrijeme je da prestanemo podcjenjivati vlastite resurse. Ovo je nešto kao kad bi Kuvajtu neko godišnje prodavao milione dolara nafte.
https://lnkd.in/d4YBr2Pv

14/08/2026

Ove godine sam prvi put ljetovala u Grčkoj. Dok većinu zanima shoping odjeće, mene zanima ponuda hrane i analiza njihovih polica. Kao prvo trebam naglasiti da je grčko pismo specifično, sa nekim sličnim slovima kao kod ćirilice, ali neka slova se i znatno razlikuju. Dosta prehrambenih proizvoda ima natpis samo na grčkom pismu, a neki strani brendovi također proizvode za grčko tržište sa njihovim pismom.
Mlijeko i mliječni proizvodi su skoro 100% grčki, a kako i ne bi bili kad imamo proizvode kao što je grčki jogurt ili feta (proizvodi sa zaštićenim geografskim porijeklom) i još niz njihovih tradicionalnih nama manje poznatih sireva, odlična smetana itd. Mlijeko im je kratkotrajno, treba paziti na rok prilikom kupovine. Grci su tradicionalno navikli na pasterizovano mlijeko, te bilo kakav uvoz iz nekih udaljenijih država sa tako kratkim rokom trajanja ne bi imao smisla.
Sokovi njihovi, slatkiš Caprice izreklamirali i izbrendirali te je popularan i na Tiktoku.
Masline grčke, kao i ulje, nezaobilazne i imate ih kupiti u različitim pakovanjima, bojama i po različitim cijenama. Tjestenina, konzervirani program, kiseli program, uglavnom grčko. Većina proizvoda sa 520 i 521 bar kodom. Grci su jako ponosni na svoje proizvode i ne propuste priliku da vam ponude grčku salatu, tzatziki, suflaki piletinu, gyros itd. Pročitala sam da njihovi trgovački lanci u saradnji s vladom godinama grade svijest o kupovini domaćih proizvoda i moj subjektivni dojam je da su u tome itekako uspjeli.
Voda je naravno u svim prodavnicama, restoranim i kafićima samo grčka. U BiH uvezemo milione vode na godišnjem nivou koju kupuju i konzumiraju u domaće stanovništvo i turisti.
Njihovo pivo i nije nešto popularno pa piju uglavnom strane brendove kao Heineken i Amstel, koji su isto ispisani grčkim pismom, pa pretpostavljam da se po licenci proizvode negdje u Grčkoj.
Zaključak: apsolutni trijumf domaćeg proizvoda i domaćeg pisma.
Kad god putujem analiziram prehrambene prodavnice i uvijek dolazim do zaključka da svaka država snažno promoviše najviše svoje vlastite proizvode što kod nas, na žalost, još uvijek nije slučaj. Kod nas igraju ulogu plaćene pozicije na policama, navike i neznanje potrošača i uvozni lobiji i subvencije na izvoz iz susjedinih i država iz regije i niz drugih faktora. Imamo odlične proizvode, kupujmo ih, koristimo ih i promovišimo ih. Samo 387.
U prilogu nekoliko slika za poređenje, par grčkih proizvoda i police naših marketa gdje ćete se pomučiti da nađete domaći sok, a Floriol kao da nam se u Tešnju puni.

13/08/2026

Jedan od razloga zašto sve ovo radim je da pokušam uticati na nas - obične, svakodnevne potrošače. Zbog toga što sam već dugo zaokupljena ovom temom, počela sam da primjećujem detalje koje možda drugi ne vide ili ih ne smatraju dovoljno bitnim.
Naravno naglašavam da svako ima pravo za svoj novac kupovati ono što želi. Ovo nije pametovanje, samo jedna vrsta apela za one koji žele da se ponašaju patriotski i odgovorno prema BiH, svojoj lokanoj zajednici i planeti Zemlji u konačnici.
Primjeri onog što meni bode oči:
Roštilj u prirodi – vidim Floriol ulje
Gošća u apartmanu – ostavila Zbregov mlijeko
Prodavač kokica – Floriol ulje
Random Facebook grupa o domaćoj kuhinji, slika bosanske kafe – Mizo mliječni napitak
TikTok video, žena pravi pitu – brašno Danibus
Neki skup političara – Fruktalovi sokovi pred njima
U restoranu naručim sok – nema domaćeg
U kafiću neko naruči čaj – dobije Frankov
Nastavi niz........
Ovdje se ne radi o propitivanju kvalitete, pa uzimanju kvalitetnijih proizvoda jer sve ovo u istom rangu kvalitete imamo i proizvedeno u Bosni i Hercegovini. U pitanju je naša nepažnja, nezainteresovanost i manjak edukacije za ovu jako bitnu temu. Naše navike se moraju mijenjati ispred polica.