27/07/2026
Evo sad dok ovo pišem… preumorna sam. Umor se osjeti u svakoj kosti, ali srce mi je puno. Puno ponosa i zahvalnosti.
Ima dana kada nakon cijelog dana rada jedva čekam da sjednem, kada ruke bole, kada tijelo traži odmor… ali onda se sjetim zašto sam ovdje i za koga sve ovo radim.
Nedavno sam, onako iscrpljena, jednom gostu rekla da sam nikakva. Nisam ni slutila da će mi njegov odgovor ostati tako duboko urezan u srce. Rekao mi je “ mala neka si nikakva ali budi sretna zato sto si Ibrina kcerka”.
Možda je njemu to bila samo jedna rečenica… a meni je bila podsjetnik na sve ono što stoji iza tog imena. Na godine rada, odricanja, borbe i ljubavi mojih roditelja. Na sve što su svojim rukama stvarali da bi danas mi imali nešto svoje.
Nedugo nakon toga, jedna žena koja nije odavde probala je naše pite i upitala ko ih pravi. Sa ponosom rekla sam: moja majka. Njene riječi poslije toga su me posebno dirnule… rekla je da se takve pite, takav okus i takva ljubav ne mogu pronaći svugdje i da trebam učiti od nje.
U tim trenucima shvatiš koliko vrijedi ono što imaš.
Završila sam fakultet i ponosna sam na to. Ali još sam ponosnija što mogu stati uz svoje roditelje, što mogu učiti od njih i čuvati ono što su cijeli život gradili.
Da mi se sutra ponudi posao u struci, ne bih otišla. Ne bih napustila njih, njihove ruke koje su sve ovo stvarale, ni mjesto u kojem je toliko ljubavi ostavljeno.
Možda sam večeras umorna… ali sam sretna. Jer imam nešto što se ne može kupiti.
Imam čast da kažem: ja sam Ibrina i Bisina kćerka. ❤️
Ilhana Maksumić Šahinović