12/07/2026
Ljudi moji, kakav smo mi dan imali jučer...
Od šest ujutro emocije su se smjenjivale kao na ringišpilu, a posla preko glave.
O teljenju prethodnog dana i komplikacijama kod naše novopečene mame već sam pisala.
Tokom dana dočekali smo još jedno teljenje, a onda je u poslijepodnevnim satima uslijedio preokret. Mama se, srećom, dobro oporavlja, ali je tele počelo pokazivati znakove slabosti.
Ponovo veterinar, ponovo briga.
U međuvremenu, u objektu pored štale, izlijegali su se pilići i pačići. Novi životi stizali su na svijet baš dok smo se svim silama borili da sačuvamo jedan.
Nažalost, uprkos svim naporima, malo tele nije uspjelo.
Radost, tuga, briga, osmijeh, suze... Sve u jednom jedinom danu. Život na farmi donese mnogo lijepih trenutaka, ali nas ponekad podsjeti koliko je priroda nepredvidiva i koliko malo toga možemo kontrolisati.
A onda, tačno u ponoć, sjedim iscrpljena na bali sijena i posmatram buduću mamu. Kao da smo se nijemo dogovorile da ona svoje tele sačuva za neki drugi dan, jer ja zaista više nisam imala snage ni za šta.
Mislim da je baš tada prvi put jučer na farmi zavladala tišina.