07/07/2026
Kristalizacija meda (često se naziva i "šećerenje") je potpuno prirodan i fizički proces u kojem tečni med prelazi u čvrsto ili polučvrsto stanje.
Evo ključnih činjenica koje trebate znati o ovom procesu:
Zašto dolazi do kristalizacije?
Med je po svom sastavu prezasićeni rastvor ugljenih hidrata, prvenstveno glukoze i fruktoze. Pošto ima veoma malo vode (obično manje od 20%), prirodno je da se višak šećera izdvaja u obliku kristala.
Glavni "krivac": Glukoza je ta koja se kristališe, dok fruktoza ostaje u tečnom stanju. Što med ima više glukoze (npr. med od uljane repice ili suncokreta), to se brže kristališe. S druge strane, bagremov med ima visok procenat fruktoze, pa može ostati tečan i godinama.
Zabluda o kvalitetu
Važno je znati: Kristalizacija je zapravo dokaz da je med pravi i prirodan. Vještački med (napravljen od šećernog sirupa) se najčešće ne kristališe na ovaj način. Dakle, kristalizovan med nije pokvaren niti mu je dodat šećer.
Spoljni faktori koji utiču na proces
Temperatura: Med se najbrže kristališe ako se čuva na temperaturi između 10°C i 15°C. Na temperaturama ispod 5°C i iznad 25°C ovaj proces se znatno usporava.
Prisustvo čestica: Prirodni med sadrži sitne čestice polena, voska ili mehurića vazduha koji služe kao "jezgra" oko kojih kristali počinju da se formiraju.
Kako vratiti med u tečno stanje?
Ako više volite tečni med, možete ga lako dekristalisati bez gubljenja njegovih ljekovitih svojstava:
Stavite teglu u posudu sa toplom vodom.
Voda ne smije preći temperaturu od 40°C, jer se na višim temperaturama uništavaju dragoceni enzimi i vitamini u medu.
Povremeno promiješajte med kako bi se toplota ravnomjerno rasporedila.
