04/08/2026
Lijevo od p**a Skelani-Klotijevac, nadnijeta nad obalom jezera, nalazi se gradina s ostacima grada Đurđevca.
Od njega je jedva šta ostalo, nakon što ga je samljeo žrvanj historije, učinivši ga nepotrebnim, nebitnim i nevidljivim.
Niko ne zna kad i ko ga je sagradio, doli da je u zemlji Podrinja, vlasinštvu Dinjičića i Kraljevstvu bosanskom. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić ga je 1410. zajedno sa Srebrenicom i okolinom poklonio ugarskom kralju Sigismundu, a ovaj srpskom despotu Stefanu Lazareviću.
U pola stoljeća je nekoliko p**a mjenjao posadu i gospodare, a na kraju pao u ruke Osmanlija, zadržavši samo ime – i ništa više. Historičari, prije svih M. Vego, drže se teza o 1444. kao godini prvog pisanog spomena i imenu koje duguje Sv. Grguru. Za njega, kao i za sve srednjovjekovne gradove u Podrinju, vezuje se ime Đurđeve supruge proklete Jerine, koja je zbog svoje okrutnosti ušla u legende i narodne predaje kao najveći tvorničar pomrčine u povijesti ovih krajeva.
U podnožju kupastog grebena na kome je smještena utvrda nalazi se manja nekropola stećaka. Prema Š. Bešlagiću, bilo ih je ukupno šest; četiri sljemenjaka, po jedan sanduk i stubac (njega više nema). Davno su tu legli, toliko davno da su zaboravili i svoje ime.
Jedan se dosjetio pa je dao da se usječe zapis: "A SE LEŽI DABIŽIV MARKOVIĆ / KOJI DAN LEGOH IMENOM / BRAT MOJ VUK POBILEŽI". Upravo njega nisam uspio pronaći. Priupitah starije mještane, Zemaljski muzej BiH, Muzej sjeveroistočne Bosne, ali niko ne znade ništa reći. Šute kamenom tišinom, isprevrtani, ostavljeni nebrizi baštinika i zlim gospodarima. Na njima su simboli križa, sunca i mjeseca; kao da su uklesani da zbune te što će se upinjati da ih prisvoje. Nemar prema toj baštini, danas jednako iskazuju i jedni i drugi (i treći).
Popodne je i sunce se kao odsječena glava otkotrljalo u rujnoj prašini za zidom Tare. Na gradini je premalo tragova povijesti, a sa nje lijep pogled na drevni Osat. Kao mali, upamtio sam jednu uzrečicu, kletvu li: "Tara te tarila". Ne znam njenu pozadinu, ali je s ovog mjesta nekako mogu razumjeti. Preko silne vode nepočin-polja, visoko u stjenama kao mazgale, zjape mračni otvori tunela, iz čijih ždrijela i dan-danas odzvanja rika tenkovskih cijevi.
Izvor texta: Knjiga Od Drine do Zelenog Jadra.
Video Rifat Mehinovic