01/10/2025
[ LIPO MOJE STUDENAČKO POLJE ]
Možda su Studenčani od svih Imoćana ostali najbližim našem starom vlaškom zanimanju i mentalitetu: stočari, kiridžije, trgovci, putnici, ratnici. Ljudi koji promičući svijetom promiču sebe i svijet. Prostrana i vjetrovita visoravan bila im uzletištem i sletištem.
Što je Herceg-Bosni Kupres, to su Imoti Studenci. Što je prvoj Kupreško, to je drugoj Studenačko polje: zelen sag posut bijelim, crnim i crljenim cvjetovima: studenačkim kravama. Njihova vimena, kao Ševar, Zvizda i Grivac, živi izvori: zdravlja, mirisa, mlijeka. Rika stu-denačkih bikova, što reče pjesma, bila je nalik na grmljavinu turskih topova.
Mlijeko se muze i pjeni, vari i siri. Još jedan iskonski, vlaški zanat, još jedan iskonski, vlaški proizvod. Koji je u vrećama od kostrijeti i mješinama, na konjskim leđima i ladama, dopirao do Splita i Trogira, Zadra, Dubrovnika i Rima. Topio se u ustima i mirisao na ljekovite trave iz Studenačkoga polja. Spretni Studenčani načiniše mljekaru i siraru, pa se sad u svijet, ponajviše u turističko primorje, sa Studenaca kotrljaju koluti sira. U svakom kolutu zlatnik.
• Petar Gudelj, Put u Imotu
