11/07/2025
NOVA ZORA PRČA
odvajkada je prč na Hvaru bio tajni sastojak bijelih kupaža. Rijetko kad je prč bio vodeća sorta nasada. Najčešće je bio sađen u okrajcima, zbijen u najgorem dijelu starih vinograda, tamo gdje je duboki naplav sredine polja prelazio u plićinu i dodirivao se sa matičnom stijenom. Taj i takav prč, bilo je ono što je vinima bogdanuše i kuča u prošlosti doprinosilo na tijelu, aromatici i taninskoj strukturi.
A onda su u drugoj polovini 20. vijeka, razni grobari, otpočeli s kopanjem rake, kako prču, tako i hvarskom vinogradarstvu.
Prvu lopatu udarila je pomama za proizvodnjom velikih količina grožđa niže kvalitete, potaknuta politikom državnih vinarskih kuća u socijalističkom razdoblju. Prč se jednostavno nije uklapao u tadašnji smjer, nije bio rodan kao druge sorte, a radno je bio zahtjevniji za održavanje u vinogradu.
Razvojem turizma na Hvaru počinje napuštanje poljoprivrede kao primarne djelatnosti. Ono prča, što je u starijim vinogradima preživjelo pomamu za količinama, dokrajčio je odljev ljudi iz poljoprivrede.
Treću lopatu udarila je rezignacija posljednjih vinogradarskih Mohikanaca na Hvaru. Svjetska kriza 2008, koja se u Hrvatskoj dobrano odužila te upitan menadžment, doveli su do nekoliko neplaćenih ljetina težacima.
Svi ovi čimbenici doveli su do toga da Hvar spadne na ostatke ostataka od 250ha vinograda, a prč preživi gotovo jedino u sjećanjima ljudi. Ljudi ruku otvrdnutih od drške motike, a takvih je ostalo taman toliko da prč preživi kao mit i crtica u ampelografskim atlasima.
Na sreću svijeta i Hvara, uvijek se nađe pokoji romantik pa zanesen mitom stvara svoja djela. Lisinski je tako skladao Porina, a gospoda Vujnović, Plančići i Gabelići udahnuli su novi život skoro izgubljenom prču, razmnoživši ga i vinificirajući ga kao monosortno vino. Na vrlo sličan način, zanesenjaški, sam i ja vinificirao svoje prvo vino od prča. Potaknut dijelom intelektualnom iskrom, željom da doznam kakvo se vino krije iza tako slamnato-žuto obojane bobice, iza bobice tako tvrde i žilave pokožice te iza mošta tako niskog randmana.
Razlog zbog kojeg ovo pišem, su dva relativno skromna, a opet za sortu prč, tako značajna postignuća.
Prvo je zlatna medalja za Aurum Dalmatiae - Bell'Iakov, na Balkan International wine competition-u u Grčkoj. Radi se o kupaži u kojoj je prč vodeća sorta sa 80%.
Drugo je posjet Andrew Jefforda, supredsjedatelja Decanter World Wine Awards i jednog od najutjecajnijih vinskih pisaca današnjice, Dalmaciji. Obilazeći razne dijelove Dalmacije, u svakom od njih je odabirao svoje favorite. Mjesto među njegovim favoritima s Hvara, našao je i Prč - Bell'Iakov, kojem je dodijelio 91 bod.
Dakle, polako, ali sigurno, prč se vraća na pozornicu. Ne više kao prateća sorta, već kao suvereno sortno vino. Iskreno se nadam da su ova dva poticaja tek prvi uspjesi koji čekaju prč u 21. vijeku.
Bog nam je dao obilje sunca i kamena, dvije stvari koje prč voli više negoli ijedna druga sorta. Možemo proklinjati Boga i kamen što nam ga je dao ili pak možemo reći :"Bože, hvala ti!" i saditi prč!
